DRS

Ženidba

Dragi mladenci, ukoliko ste se odlučili sklopiti crkveni brak, trebate učiniti slijedeće:

  1. Javite se, oboje, ŽUPNIKU ZARUČNICE ILI ZARUČNIKA, već prema tome u kojoj se župi želite vjenčati, kako bi proveo POSTUPAK ZA ŽENIDBU. Javite se župniku, ukoliko je moguće, barem 4 mjeseca prije vjenčanja.
  2. Da bi se što bolje pripravili za život u braku pohađati ćete ZARUČNIČKI TEČAJ. Po završetku tečaja ćete dobiti POTVRDU (o obavljenom tečaju). Tu potvrdu odnesite župniku koji vas sprema za vjenčanje. Dva puta godišnje (proljeće - jesen) u Stuttgartu se organizira zaručnički tečaj koji je obvezatni dio pripreme za vjenčanje. 
    PREPORUKA: TEČAJ OBAVITE ŠTO RANIJE (možete ga pohađati i godinu dana prije samog vjenčanja), da ne biste morali u zadnji trenutak sve obaviti: Zaručnički tečaj, dokumenti, Postupak za vjenčanje, Ženidbeni oglasi, kao i sve ostale obaveze koje ćete imati u vezi vjenčanja (sala, glazba, pozivnice, vjenčanica, odijelo, fotograf, pozivanje gostiju, itd.)
  3. Župniku donesite KRSNI LIST iz župe gdje ste kršteni (ne stariji od 6 mjeseci) na kojemu će pisati da ste SLOBODNI ZA ŽENIDBU tj. da niste crkveno vjenčani. Tako vam Krsni list ujedno služi i kao Slobodni list. Donesite i Stammbuch der Familie, ukoliko ga imate.(Ako ste kršteni u župi u kojoj se pripremate za sakrament ženidbe onda ne morate donositi krsni list jer se podaci o vašem krštenju i slobodnom stanju nalaze u Matici krštenih). 
  4. Ako niste primili sakrament svete potvrde (krizmu) možete sklopiti sakrament ženidbe ali će Vas svećenik upozoriti da nećete moći biti kum na krštenju ili kod svete potvrde. Stoga Vam se preporuča da u što skorije vrijeme (ako je moguće prije ženidbe) u dogovoru sa svojim župnikom obavite pripremu kako bi mogli primiti sakrament svete potvrde. 
  5. Vjenčani  „KUM“ - SVJEDOK na crkvenom vjenčanju – na vjenčanju nema kumova, nego samo SVJEDOCI. Za svjedoka na vjenčanju Crkva jedino traži da bude punoljetan (18 godina). Tako kršćanskoj ženidbi može svjedočiti svatko: nekršten, rastavljen, ateist, druge vjere …

ŠTO AKO IMATE ŽELJU VJENČATI SE U NEKOJ TREĆOJ ŽUPI?
( tj, ne želite se vjenčati u župi zaručnice ili zaručnika)
Otiđite župniku župe u kojoj se želite vjenčati i upitajte ga može li Vas vjenčati. Ako pozitivno odgovori na Vašu molbu javite se ŽUPNIKU ZARUČNICE ILI ZARUČNIKA (kako bi jedan od njih dvojice proveo Postupak za ženidbu) te mu izrazite svoju želju gdje se želite vjenčati.
Kada vaš nadležni župnik provede Postupak za ženidbu, dati će vam OTPUSNICU ZA VJENČANJE (koju ćete odnijeti župniku župe u kojoj se želite vjenčati).
Ako Postupak za ženidbu želi provesti župnik župe u kojoj ćete se vjenčati, tada on mora imati dozvolu župnika zaručnice i župnika zaručnika.

ODIJEVANJE
Vaše odijelo i vjenčanica, kao i odjeća uzvanika, trebaju biti primjereni crkvi - svetom mjestu u kojem se sklapa sakrament ženidbe. Ako bi vjenčanica bila „preotvorena“ (mini haljina, dekolte, gola ramena, gola leđa), molimo da za vrijeme obreda u crkvi, iz poštovanja prema svetom mjestu i sakramentu, mladenka ima neki šal ili ogrtač koji nije proziran. Isto vrijedi za svjedoke – „kumove“, te sve ostale uzvanike. 

Trenutak kada dvoje ljudi, koji su spoznali da se vole, definitivno odlučuju započeti novi, zajednički život - spada u najznačajnije trenutke njihova života. Velik je i neizreciv misterij ljubavi između muškarca i žene koji se za cio život “predaju” jedno drugome da svoju ljubav žive neopozivo i do kraja vjerno.

Kršćanska je ženidba sakramenat, tj. “vidljivi znak” “nevidljive” Božje prisutnosti i ljubavi. Time veličina i ljepota ljudske ljubavi dobiva novi smisao (novo značenje): 
· kršćanska je ženidba trajni “znak” Saveza ljubavi što ga je Bog neopozivo sklopio s čovječanstvom u Isusu Kristu;
· kršćanska je ženidba “znak” ljubavi koju Bog dariva supruzima i kojom ih povezuje sa sobom;
· ona je sakramenat i zato što na otajstven način izražava vjeru i nadu muža i žene da njihova ljudska ljubav može postati mnogo više nego što jest jer se temelji na Božjoj ljubavi i vjernosti.

Kršćanski je brak nerazrješiv i jedinstven osobito zato što je on sakramenat, tj. što je vidljivi “znak” neopozive Božje Ljubavi i vjernosti i što se na toj ljubavi i vjernosti temelji.

Svaka je ljubav stvaralačka. To osobito vrijedi za ljubav muža i žene koji su pozvani da sudjeluju u stvaranju novih života odgovornim rađanjem djece i takvim odgojem da im djeca mogu odrasti u slobodne i odgovorne ljude. Osim toga, supruzi su pozvani da se ne zatvaraju u svoj “krug”, nego da u življenju bračne i obiteljske ljubavi postaju sve sposobniji za “otvorenost” drugima: angažmanom u zajednici u kojoj žive, radom u svojoj profesiji, prisutnošću i pomaganjem onima kojima je potrebna pomoć, i dr.

Možemo reći da su supruzi djelitelji sakramenta ženidbe jer se taj sakramenat sklapa privolom koju oni izražavaju jedno drugome pred svjedocima (kumovima) i pred predstavnikom Crkve (biskupom, svećenikom ili đakonom). No isto tako možemo reći da sakramenat ženidbe podjeljuje Crkva jer je duboko značenje tog sakramenta Božji dar koji Bog supruzima “badava” poklanja preko Crkve - “sakramenta” Božje prisutnosti i darivanja. Po sakramentu ženidbe Bog na poseban način ispunja supruge svojom ljubavlju i snagom (dariva im “milost”) da ne sustanu i da stalno napreduju u vjernosti i ljubavi te da mogu istinski primiti, voljeti i kršćanski odgajati djecu.